Koža je najveći organ pokrovnog sustava, ektodermalnog jej porijekla te pokriva mišiće, ligamente i unutarnje organe, odnosno oblaže tijelo. Koža ima zaštitnu, osjetnu i regulatornu funkciju te ima veliku ulogu u procesu cijeljenja rane. Masom je odmah iza mase mišića, površine od cca 1.7 m2  i oko 18% ukupne mase tijela. Boja kože ovisi o stanju cirkulacije, boji krvi i količini pigment, te se dijeli u tri sloja.

Epidermis (površni sloj) čine uglavnom stanice i manja količina ekstracelularnog matriksa. Građen je od stratum corneuma (rožnati sloj), stratum luciduma (svijetli sloj), stratum granulosuma (zrnati sloj) i stratum spinosuma (nazubljeni sloj). Stratum basale (bazalni sloj) najdublji je sloj epidermisa. Keratinociti kao najbrojnije stanice čine mehaničku, a melanociti iradijacijsku zaštitu. Langerhansove stanice se nalaze u središnjem dijelu epidermisa i imaju veliku ulogu u imunološkim procesima. Bazalna membrana (membrana basalis) se nalazi između epidermisa i dermis.  Dermis (korium) uglavnom čini ekstracelularni matriks (kolagena i elastična vlakna) i voda, čineći suport živcima, krvim žilama i kožnim adneksima. Na površini se stratum papillare a u dubini stratum reticulare. Sloj ispod dermisa je potkožno tkivo (subcutis) u kojem se nalaz masno tkivo i dijelom kožni adneksi. Žlijezde lojnice (gll. sebaceae) su smještene u dermisu. Žlijezde znojnice (gll. sudoriferae) luče znoj i nalaze se najviše na dlanovima, pazusima, tabanima i čelu. Dlačni folikuli ne nalaze se na dlanovima i tabanima a raspoređeni su po cijelom tijelu i nalaze se uglavom u retikularnom dermisu.

Kožne tumore dijelimo na benigne (dobroćudne) i maligne (zloćudne) kao i na premaligne kožne promjene. Kožne tumore dijelimo i prema stanicama od kojih nastaju kao što su: tumori stanica epidermisa, tumori stanica dermisa, živčanih stanica, stanica kožnih adneksa i krvnih žila, odnosno potkožnog masnog tkiva.

Benigni tumori kože

TUMORI KOŽE I KOŽNIH ADNEKSA

Tumori žlijezda lojnica

Aterom (cysta sebacea, cysta epidermalis) je najčešći oblik kožne ciste i nastaje začepljivanjem izvodnih kanalića te je ispunjena deskvamiranim stanicama – keratinom (loj). Najčešće se nalazi na licu, mekom oglavku, vratu i lobulusima uški. Podložan je upali. Liječi se antibioticima i kirurškom ekscizijom. Prilikom ekscizije važno je ekscidirati cistu sa sadržajem u cijelosti. Dermoidna cista (cystis dermoides) često se nalazi u koži nosa i čela, ali i obrve. Kongenitalna je ali nastaje i traumatskom inkluzijom epidermalnih stranica u dermis. Poseban oblik dermoidne ciste u sakralnoj regiji je sinus pylonidalis. Sinus se liječi kirurški ekscizijom u cijelosti uz rekonstrukciju lokalnim režnjem. Kod dermoidne ciste obrve i korijena nosa potrebno je učiniti CT kranijuma kako bi se isključila eventualna komunikacija s endokranijumom. Milia su male, bjelkaste ciste koje često nalaze u područjul lica (vjeđe, obrazi, čelo). Relativni rijedak tumor je Naevus sebaceus Jadassohn koji se često javlja na rubu kapilicija, licu i vratu, rijeđe na trupu i ekstremitetima. Karakteriziran je žućkasto-smeđom bojom i verukoznim rastom. Javlja se u dječjoj dobi i s vremenom postaje nodularan te u 10-15% slučajeva može prijeći u bazocelularni karcinom. Preporuča se ekscizija u cijelosti uz histološku verifikaciju.

Tumori žlijezda znojnica

Tumori žlijezda znojnica mogu biti ekrini i apokrni. Ekrini tumori su: siringom, porom i cilindrom. Javljaju se češće u žena nakon puberteta. Izgleda kao papilarni tumor koji se liječi kirurškom ekscizijom. Apokrini tumori su: hondroidni siringom i apokrini cistoadenom, obično se nalaze na licu i pigmentirani su. Liječe se ekscizijom. 

Tumori dlačnih folikula

Multipli trihoepiteliomi koji su slučni nevusima i pilomatriksom koji se javlja kao tvrđi, dublji čvor u koži lica i ruku. Nalikuje epidermalnoj cisti. Liječe se kirurškom ekscizijom. U području lica kao solitarna papula može se naći i trihilemalna cista (Tricholemmoma) koja se liječi ekscizijom.

Epidermalni tumori

Seboroična keratoza (keratosis seborrhoica) se vidi često u starijoj populaciji, uglavnom na mjestima koji se eksponirani suncu (glava, vrat, ramena, ekstremiteti) poput plakova koji se pigmentirani. Često bude u kombinaciji sa basocelularnim karcinomom (posebno na mekom oglavku). Liječi se ekskohleiranjem, smrzavanjem tekućim dušikom, tangencijalnom elektrokoagulacijom, rijeđe ekscizijom. U slučaju sumnje na basocelularni karcinom potrebno je učiniti eksciziju i histološku verifikaciju. Keratosis folicularis (Morbus Darier) je nasljedna bolest karakterizirana bradavičastim, keratotičkim naslagama na vratu, pazuhu i preponama a liječi se kao seboroična keratoza. Tilosis je nasljedna bolest sa karakterističnim zadebljanjem kože dlanova i tabana. Liječi se kao i gore navedena keratoza, ali je često potrebna ekscizija i pokrivanje defekta slobodnim kožnim transplantatom. Histiocitom je dobroćudni tumor koji može sadržavati i krvne žile. Postoji i vrlo rijetki maligni oblik. Liječi se ekscizijom uz histološku verifikciju. U ovu grupu tumora može se ubrojati i rhynophymu, hiperplazija kože nosa koja nastaje kao posljedica kronične upalne promjene (acne rosaceae). Može poprimiti groteskne oblike i liječi se tangencijalnim ekscizijama.

Tumori melanocitnog porijekla

Nevusi su najčešći benigni tumori kože. Neki su prirođeni ali ih većina nastaje tijekom života. Intradermalni madeži su madeži koji nastaju u dermisu dok compound nevi nastaju u epidermisu i dermisu. Intradermalni madeži rastu, mogu biti dlakavi i uglavnom ne alteriraju maligno za razliku od ovih drugim. Indikacija za eksciziju je prethodna dermatoskopija ili madeži koji su skloni iritaciji. U slučaju promjene oblika, boje, pojave ulceracije indikacija je za hitnu eksciziju i histološku verifikaciju. Halo nevus karakterizira depigmentirani centralni dio. Uglavnom se javlja u djece i na leđima. Kongenitalni nevusi se javljaju na trupu i ekstremitetima, mogu biti pokriveni dlakama. Često zahtijeva ekscizije u nekoliko faza (redukacija) uz potrebu za ekspanderima. Lentigo maligna je zapravo melanom in situ. Obično nastaje u starijih osoba na ekstremitetima i licu, odnosno na suncu eksponiranim dijelovima tijela. Sporo raste i u  30-50% slučajeva s vremenom alterira u melanom zbog toga je potrebna pravovremena ekscizija i histološka verifikacija.

TUMORI KRVNIH ŽILA (VASKULARNE ANOMALIJE)

Hemangiomi mogu biti kapilarni i kavernozni. Naevus flammeus je oblik kapilarnog hemangioma. Nastaje pri rođenju i ne regredira. Karakteriziran je različitom veličinom, uglavnom u razini kože i nalazi se na licu ili vratu. Nevus vasculosus nešto je intenzivniji u kliničkoj manifestaciji od gore navedeno. Liječe se laserom. Kavernozni hemangiomi česti su pri rođenju i progresivno rastu s rastom djeteta. Mogu poprimiti impresivnu veličinu. Često spontano regrediraju i ne zahtijevaju ranu intervenciju osim onih hemangioma koji svojim rastom limitiraju rast i razvoj dijela lica (oko, usta) i/ili ekstremiteta. Liječe se kompresijom, laserom i/ili, serijskim ekscizijama u kombinaciji s kožnim ekspanderima. Vaskularne malformacije nastaju već rođenjem i ne regrediraju spontano rastom djeteta. Mogu biti arterijske, venske, kapilarne i limfatičke u različitim kombinacijama. Spontani je rast moguć i kao posljedica tromboze ili arterio-venskih komunikacija. U liječenju se preporuča kontrolirana skleroterapija u kombinaciji sa serijskim ekscizijama s ciljem redukcije tumora. Piogeni granulom tumor je kapilarnog porijekla i prethodi mu trauma. Liječi se ekscizijom ili ekskohleacijom. Glomus tumor je arteriovenskog porijekla, izgleda kao plavo-crvena papula koja zna biti vrlo bolna i osjetljiva na promjenu temperature. Liječi se kirurškom ekscizijom.

TUMORI ŽIVACA

Tumori živčanog porijekla su tumori živčane ovojnice. Neurofibromi su benigni, solitarni, ponekad difuzno infiltrirajući. U slučaju multiple neurofibromatoze u kombinaciji s pigmentiranim mrljama boje bijele kave radi se multiploj neurofibromatozi, odnosno Von Recklinghausenovoj bolesti koja je nasljedna. Opsežne kožne promjene mogu značajno narušiti estetski izgled. Rijetko može doći i do maligne alteracije. Liječi se serijskim ekscizijama najugroženijij dijelova tijela. Neurom (neurilemmoma traumatica) bolni je neurom koji nastaje na mjestu traumatske lezije živaca. Nastaje nekontroliranim rastom aksonalnih i Švanomskih stanica. Liječi se kirurškom ekscizijom i potapanjem u tkivo kao i elektrokoagulacijom. Neurilemom je inkapsulirani, benigni tumor koji raste od Švanomskih stanica. Liječi se ekscizijom.

TUMORI POTKOŽNOG MASNOG TKIVA

Lipomi su benigni tumori građeni od masnih stanica. Uglavnom su solitarni, mogu se pojaviti na bilo kojem dijelu tijela. Mogu bili maleni ali mogu narasti i do impresivne veličine. U slučaju multiple lokalizacije ta pojava lipoma naziva se lipomatosis koja može i boliti (lipomatosis dolorosa). Liječenje je kirurško (ekscizija) uz histološku verifikaciju.

Premaligne kože promjene (prekanceroze)

To su benigne kožne promjene koje s vremenom mogu postati maligne. Razlog za to je genetska predispozicija, razne iritacije i izloženost nekom zračenju ili suncu.Aktinička keratoza je eritematozni plak koji vrlo često nastaje na suncu izraženim dijelovima tijela (meki oglavak, lice, ramena, podlaktice). Pomjena debljine, boje, veličine ili pojava ulceracije temeljno je suspektna na malignu alteraciju, često u bazocelularni karcinom. Ponekad može poprimiti i izgled roga (cornu cutaneum). Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i histološkog nalaza. Liječi se krioterapijom, kemijskim pilingom, topičkom primjenom 5-fluorouracila ili retinoida, odnosno kirurškom ekscizijom. Bowenova bolest (Morbus Bowen) je karcinom in situ, obično se javlja u starijoj populaciji i ima izgled dugotrajnog čvorića koji sporo raste. Nalazi se na licu, čelu, šakama i ponekad je sličan psorijazi. Ako se nađe na penisu tada se naziva Queratova eritroplazija. Progresija u bazocelularni karcinom je vrlo spora, ali 5% lezija pokazuje dermalnu invaziju s metastatskim potencijalom. Često se dovodi u vezu s infekcijom humanim papilomavirusom (HPV). Liječi se kirurškom ekscizijom. Keratoakantoma je brzo rastuća lezija koja nastaje uglavnom na zdravoj koži. Može se i spontano povući ali i prijeći u planocelularni karcinom, čak i metastazirati. Često je crvenkaste boje, u sredini ima udubinu ispunjenu keratinom i može nalikovati na planocelularni karcinom, stoga se preporuča kirurška ekscizija uz patohistološku verifikaciju. Leukoplakija nastaje na sluznicama usne šupljine, nosa i sluznici stidnice. Promjene se bjelkaste boje, ponekad s fisurama. Uglavnom je izazvana kroničnim iritacijama kao što se pušenje i zubne proteze. Liječi se ekscizijom.

Maligni kožni tumori

U etiologi zloćudnih kožnih tumora eksponiranost suncu ima vrlo značajnu ulogu. Nevidljivo ultraljubičasto zračenje (290-320 nm) predstavlja najopasniji spektar svjetla. Epidemiološki gledano, puno su opasnije multiplirajuće opekline od sunca („sun burning“) nego kronična eksponiranost sunčevim zrakama. Ostali etiološki faktori su: ionizirajuće zračenje, organska i neorganska ulja, smole, katrani, teški metali, ožiljci nakon operacija i ozljeda, imunosupresija, te kronične kožne promjene kao što su ulkusi, fisure i fistule, odnosno kožne prekanceroze koje su prije spomenute.

Bazocelularni karcinom („basal cell carcinoma“, „BCC“) je najčešći karcinom kože (75% od svih kožnih karcinoma). Uglavnom se javlja u bijelaca i češći je u muškaraca nego u žena (3:2). Kronična izloženost suncu najčešći je etiološki faktor, tako da se javlja na licu, mekom oglavku, podlakticama, uškama i šakama. Histološki nastaje iz bazalnog sloja epidermisa, širi se lokalnom infiltracijom i izuzetno rijetko metastazira a naziva se i „ulcus rodens“. „Ulcus telebrans“ oblik je lokalno agresivnog bazocelularnog karcinoma koji prodire u dubinu (očna šupljina i endokranij) razarujući tkivo. Klinički se dijeli na površinski, nodulo-ulcerozni tip koji je najčešći („Ulcus rodens“), pigmentirajući, cistični, infiltracijski i sklerotični koji je najagresivniji. Topička primjena 5-fluorouracila uglavnom se koristi za tretman prekanceroza, dok se kirurška ekscizija uz zdravi rub od minimalno 3 mm sugerira kao metoda izbora. U slučaju pozitivnog ruba sugerira se reekscizija. Planocelularni karcinom  („squamous cell carcinoma“, „SCC“) je rijeđi ali maligniji oblik kožnog karcinoma i javlja se s učestalošću od 20% kožnih karcinoma. Osim eksponiranosti suncu, kemijski agensi, kronična iritacija, pušenje cigareta, kronične rane, nestabilni ožiljci i infekcija papilomavirusa (HPV) etiološki su faktori za nastanak. Nastaje iz dubljeg sloja epidermisa (bazalni keratinociti) i probija bazalnu membranu i u 2-5% metastazira u regionalne limfne čvorove. Planocelularni karcinom usne i jezika metastazira i do 5-37% slučajeva. Posebni oblik planoceluarnog karcinoma koji se javlja na ožiljcima i kroničnim ranama naziva se „Marjolinov ulkus“ i metastazira u 30-50% slučajeva. U kliničkoj slici se zamjećuje odignuće kože koje postaje izraženije, te dolazi do upale i ulceracije. Metoda liječenja je šira kirurška eksizija i patohistološka verifikacija. U pojedinim slučajevima preporuča se i biopsija sentinel limfnog čvora drenažne regije. U slučaju pozitivnog limfnog čvora sugerira se disekcija drenažne regije (glava i vrat). Kao nadopuna kirurškom liječenju ponekad se preporuča zračenje. Verukozni karcinom poseban je oblik planocelularnog karcinoma koji je vrlo lokalno agresivan ali rijeđe metastazira.

Tumor Merkelovih stanica potjeće iz Merkelovih stanica dermisa, obično je lokalno agresivan i nerijetko metastazira u regionalne limfne čvorove. Kirurški se liječi radikalnom ekscizijom uz detekciju sentinel limfnog čvora drenažne regije. Dermatofibrosarkoma protuberans se javlja kao fibrozni tumor, često recidivira ali rijetko metastazira. Liječi se radikalnom kirurškom ekscizijom.